U ožujku ove godine priključila sam se grupi kumova koji omogućuju studiranje Nikasiju, studentu farmacije. Nisam ni očekivala da ćemo se nakon samo par mjeseci upoznati u živo, u Tanzaniji. Baš za vrijeme mog boravka u sirotištu u Songei, Nikasi došao u posjetu. Sve se odlično poklopilo pa nije trebalo putovati autobusom do Njombea, grada u kojem studira.

Nakon prvog kontakta, pozdrava i razgovora u sirotištu, otisli smo na ručak u restoran. Nikasi je pričao o svojim obavezama i izazovima s kojima se susreće u životu i na fakultetu.

Drago mi je da je uspješno završio prvu godinu i da nastavlja svoje obrazovanje. Nije teško tijekom godine odvojiti nešto novaca u vrijednosti jednog para cipela i recimo dva odlaska po špeceraj, kad znaš da je to svota koja nekome može promijeniti cijeli život na bolje. 

Obrazovanje je ovim mladim ljudima prilika za izlazak iz zatvorenog kruga siromaštva. Iako žele studirati i raditi, nađu se pred zidom jer bez ikakve financijske potpore, a često i bez roditelja, ne mogu taj put niti započeti.

Želimo mu i dalje puno uspjeha na studiju i da što prije uspije osigurati stabilan život za sebe.