Ako ste slučajno dobili kumče po imenu Vitus, samo da znate da bi on do kraja školske godine mogao postati Virus, Vanessa bi mogla biti Vanesa, Vaneza ili čak Waneza. Jednom ćemo vam poslati svjedodžbu za Alice, a već drugi put za Elice, iako se radi o istoj djevojčici. Rameck i Lameck nisu braća blizanci, a nije niti tipfeler, već jedan dječak s različitim varijantama svojeg imena.

Zato, dragi kumovi, pripremite se na avanturu s imenima! Sva ova imena odraz su afričke ležernosti u pisanju i ne smatraju se pogreškom, a točnost na kakvu smo naviknuli jednostavno nije dio tamošnje kulture. U zajednicama se često, uz službene jezike, engleski i svahili, koriste plemenski jezici, pa je sasvim uobičajeno da se imena pišu na više načina, ovisno o jeziku ili čak njihovoj kombinaciji.

Druga posebnost su datumi rođenja. Većina djece rođena je kod kuće, a roditelji često ne zapamte točan datum. Kada ih konačno prijave u matičnim uredima, službenici obično upisuju sredinu srpnja ili prosinca kao datum rođenja. Zato puno djece ima rođendan na isti dan! To ne znači da tako slave i rođendane. Zapravo, većina djece uopće ne obilježava rođendane i ne povezuje ih s darovima.

Ako poželite poslati rođendanski poklon svojem kumčetu, nemojte se iznenaditi ako vas ljubazno zamolimo da to ne činite. Nema djeteta koje se neće razveseliti poklonu, ali mi nastojimo osigurati da nijedno dijete ne bude izostavljeno iz darivanja. Zato za djecu koju pomažemo u Africi organiziramo zajedničko darivanje. Periodično pozivamo kumove da, ako to žele, uplate simboličan novčani dar za svoje kumče. Preporučamo da to bude iznos od 10 eura za koji ćemo vašem kumčetu u Africi kupiti dar.

Za djecu čiji kumovi ne mogu sudjelovati, osiguravamo simbolične poklone iz fonda donacija ili sredstava koja su neki kumovi darovali upravo za tu svrhu. Tako svakom djetetu donosimo radost, jer je sreća potpuna tek kada se nitko ne osjeća zaboravljeno.

Sreća zbog darova vidljiva je u njihovim očima i osmijesima, ali tu dolazimo do zanimljivog fenomena – fotografiranja. Kada ih pokušavamo uslikati, djeca često djeluju ozbiljno, gledaju u pod, ne znaju kako se nasmiješiti pred fotoaparatom. Taj trenutak uhvaćen u slici često ne odražava njihovu svakodnevnu razigranost i veselje. Ponekad nasmijati dijete za fotografiju postane prava mala misija!

Većinu djece slikamo u uniformama, što može ostaviti dojam da uvijek nose istu odjeću. No, razlog je praktične prirode – posjećujemo ih u školama i tamo ih fotografiramo.

Jedna od stvari koja može iznenaditi mnoge kumove je to što su djevojčice ošišane na nulu. U školama se od svih učenika traži kratka kosa zbog čestih problema s nametnicima, posebice gljivičnim infekcijama kao što su ringworms, koje su česte kod djece s oslabljenim imunitetom zbog slabe prehrane. Najlakše ih je liječiti kada je kosa kratka, a tretiraju se posebnim puderom.

Također, kumovi se mogu susresti s time da im se kumče često seli iz jedne regije u drugu. Zbog suša, loših uvjeta za poljoprivredu ili drugih izazova, obitelji su prisiljene seliti se u potrazi za boljim uvjetima života. Ove migracije nisu neuobičajene i često su ključne za preživljavanje obitelji, iako predstavljaju dodatni izazov za obrazovanje djece.

Kad pišu svojim kumovima koji im omogućuju školovanje, djeca često osjećaju pritisak da ne pogriješe. Zbog toga se u njihovim pismima često ponavljaju iste rečenice poput: "Puno hvala na pomoći i poklonu. Bog vas blagoslovio." Iako vam žele izraziti duboku zahvalnost, imaju i strah da ne napišu nešto pogrešno.

No, najveći poklon koji ova djeca primaju nije materijalan. To je šansa za obrazovanje, koje mijenja njihove živote iz temelja. Njihova imena se mijenjaju, ali ono što ostaje zauvijek je prilika koju ste im vi pružili.

Poput šestogodišnjeg Yohanea, s kojim je 2008. godine započela priča Kolajne ljubavi u Africi. Yohane je bio siroče, ostavljeno na brigu bolesnoj baki koja ga nije mogla uzdržavati. Kada ga je baka povjerila našoj Ivani Marasović (tada Parlov), Yohane je postao jedan od prvih stanara sirotišta koje je Ivana izgradila uz pomoć volontera i donatora iz Hrvatske.

Danas je Yohane diplomirani inženjer strojarstva, zaposlen u struci, zahvalan na prilici koju je dobio. Umjesto sudbine na afričkim ulicama, Yohane sada živi život ispunjen dostojanstvom, napretkom i nadom.

U njegovom srcu – kao i u srcima svih učenika koji su uključeni u projekt “Kumstvo” – zauvijek je upisano ime kuma ili kume koji su im darovali priliku za bolji život. Ta prilika nije samo obrazovanje, to je most prema budućnosti kakvu su nekoć mogli samo sanjati.

Hvala vam što ste dio ove priče i što mijenjate živote.