Feb 13,2023

Volontiranje -jedna od mojih najboljih odluka u životu!

Feb 13,2023

Volontiranje -jedna od mojih najboljih odluka u životu!

Donosimo priču o Luki Lovre, Kolajninom volonteru koji već 4 godine volontira s djecom bez adekvatne roditeljske skrbi u Caritasovoj Kući sv. Franje u Vugrovcu. Njegov doprinos sreći tog Doma je neprocjenjiv, a s djecom je prošao svakakve dogodovštine, od ljetovanja, kostimiranja do tužnih situacija gdje je bio prijatelj i prava podrška. Stoga nas ne čudi da je proglašen i najboljim Caritasovim volonterom u 2022. godini. Naravno, njemu su puno draže titule koje mu djeca dodjeljuju, što možete pogledati u diplomi koju je zaslužio prilikom ljetovanja s djecom.

 

Diploma ljetovanje

 

Pročitajte što Luka kaže o svom volonterskom putu:

 

Nakon što sam u svojoj 18. godini osjetio koliko mi je značio osjećaj da imam nekoga tko je tu za mene kada sam bio u potrebi, odlučio sam se postati volonterom. Želja da ja budem nekome tu je bila sve jača i jača, isto kao i potreba za razvijanjem sebe. A kako bolje početi s razvijanjem sebe, ako ne pomaganjem nekome kome treba pomoć, a mi imamo mogućnosti pomoći. Htio sam iskusiti Afriku i  volontiranje u sirotištu u Songei. 2018./2019. godine krenuo sam skupljati 80 sati koji su potrebni za odlazak u Tanzaniju, ali od prvog dolaska u Kuću sv. Franje u Vugrovcu prestao sam skupljati sate i odlazak nedjeljom u dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi postao je jednostavno dio moga tjednoga života… Punjenje baterija za sljedeći tjedan. I tako su vugrovečka djeca stišala moju tadašnju želju za prelijepom Afrikom…za sada!

 

Aktivnosti u domu ovise o fazama, potrebama i željama djece. Sve što djeca žele ili trebaju raditi, u to se pokušate uklopiti i pomoći im u istom. Iako sam očekivao dok još nisam krenuo volontirati da će mi neke druge situacije i osjećaji biti puno izraženiji, ono što mi je definitivno najintenzivnije je pomaganje oko zadaće što zna biti dosta deprimirajuće hahaha…Ponekad je teško gledati i sudjelovati s toliko djece na istom mjestu koja nemaju volje za pisanjem zadaće, a ni ne pomaže kada shvatiš da ne znaš ponekad riješiti zadatak iz 2,3 osnovne hahah… Igranje, pričanje o životu, gledanje filmova…Općenito sudjelovanje u njihovim problemima i sretnim trenucima u životu su definitivno trenuci kada vi „sjednete na stolicu, pognete glavu i budete ponizni i zahvalni" što vam nakon svega što su prošli dopuštaju da budete dio njihovog života.  Zahvalni ste što vam onako nevino kako samo djeca znaju poklanjaju povjerenje. 

 

Što se tiče anegdota, moram izdvojiti jednu koja se baš desila prilikom mog prvog dolaska i to s prvim djetetom koje sam upoznao. To ujedno može biti lekcija nekome tko dolazi prvi put volontirati, meni je itekako bila. Istina djeca su slatka i draga i osjećajna i sve što djeca jesu, ali nemojte im baš potpuno vjerovati, znaju se oni i zafrkavati. Inače vam se može desiti da povjerujete da se curica zove Dinamo, a ne Petra i to dobrih pola sata sve dok vam drugo dijete ne kaže da vam je prodana fora hahaha… U prijevodu, ako imate vremena i želje prepustite se snazi volontiranja, učinite to! Kad bi barem mogli osjetiti 5% onoga što osjećam dok sam tamo i općenito putujući kroz život znajući da sam dio njih, sve bi vam bilo jasno! Zato ako imalo naginjete prema volontiranju, trebate se odlučiti za to. Prepustite se i uživajte u vožnji!