Postoje iskustva koja je teško pretočiti u riječi. Ne zato što nemam što reći, nego zato što je teško pronaći dovoljno snažne riječi koje bi mogla opisati sve što sam doživjela i osjetila. Moji dani u Tanzaniji upravo su jedni od takvih iskustava.

Želja za volontiranjem u Africi rasla je u meni godinama, a ostvarila se zahvaljujući udruzi Kolajna ljubavi, koja skrbi o djeci u sirotištu sv. Ante u Songei. Prve dane provela sam na sjeveru zemlje, upoznajući drugačiji način života, prirodu i kulturu naroda Masai, a zatim je dolaskom u Songeu započeo najposebniji dio mojega putovanja.  Dani u sirotištu bili su ispunjeni brojnim obavezama, od praćenja djece u školu i pomoći u učenju do administrativnih poslova u okviru projekta kumstva. Ipak, najljepši dio svakodnevice bili su zajednički trenuci s djecom. Igra, crtanje, pjesma, ples i smijeh, ali i oni sasvim jednostavni trenuci bliskosti, ostavili su najdublji trag. Svako dijete imalo je svoj karakter, navike i posebnosti, a upravo su te različitosti postale ono što sam kod njih najviše zavoljela. Ono što me kod djece posebno oduševilo bio je njihov osjećaj zajedništva. Brinu jedni o drugima, dijele ono što imaju, pomažu si i tješe. Posebno pamtim trenutak kada mi je jedna djevojčica ponudila polovicu svojega, ionako malenog, vafla. Od onoga što je imala vrlo malo, bila je spremna dati pola. Takve stvari čovjek ne zaboravlja. 

Ipak, uz sve lijepe trenutke, bilo je i onih koji su me rastužili i potaknuli na razmišljanje. Siromaštvo, nejednake mogućnosti i svakodnevne nepravde stvarnost su mnogih ljudi. Često sam se pitala kako je moguće da se svi rađamo na istom svijetu, a živimo toliko različite živote. Ako me Afrika nečemu naučila, onda je to zahvalnost. Zahvalnost za sve ono što često uzimam zdravo za gotovo – vodu, hranu, dom, obrazovanje, sigurnost i mogućnosti. Upravo zato vjerujem koliko je važno učiti djecu i odrasle suosjećanju, solidarnosti i razumijevanju različitosti. to je poruka koju nastojim prenositi i kroz svoj svakodnevan rad. 

U Tanzaniju sam otišla volontirati, pružiti dio svojega vremena, znanja i ljubavi. Vratila sam se s uspomenama, prijateljstvima i osjećajima koje ću nositi cijeloga života. Ondje sam, okružena skromnošću i neimaštinom, pronašla jedno sasvim drugačije bogatstvo. 

Patrizia Bićanić