Još od srednje škole imala sam veliku želju poći u Afriku, a prije nešto manje od dvije godine odlučila sam malo poraditi na toj želji. Google pretraživanja odvela su me do Kolajne ljubavi – udruge zbog koje počinje moje volontersko putovanje. Prva stanica bila je volontiranje u Hrvatskoj, a konačna destinacija Sirotište sv. Ante u Songei.

Put do Songee jako je dug, kaotičan i naporan, ali pada u zaborav čim se osjeti pozitivna dječja energija koja vlada iza velikih zelenih vrata sirotišta.

Prvih nekoliko dana prilagodbe, dok sam se pitala hoću li stvarno moći zapamtiti sva imena i hoću li se priviknuti da mi je odjeća puna crvene zemlje, prođe jako brzo i jedan dan samo shvatiš kako lako postaneš dio njih.

Postala sam dio njihove svakodnevice… Meshaki i Imani su me učili svahili, s Rehemom sam učila brojeve, od Sabrine i Evansija učila plesne pokrete, Veronica mi je plela pletenice, s Barakom i Joelom sam imala ''najcool'' pozdrave, s Emmom i Edithom pripremala pastu za večeru, od Sofie dobila najbolje lekcije o samopouzdanju, s Neemom vodila razgovore o modi, Beatrice, Jackline i Joyce su me učile pjesmice na svahiliju, Alani sam pomagala s domaćom zadaćom iz 'znanosti' (ni ona ni ja nismo briljirale), a oni najmlađi – Isaya, Alice i Herieth pružali su najtoplije zagrljaje…

Beskrajno sam zahvalna na svakom igranju, plesanju, pjevanju, odgledanom crtiću, napisanim zadaćama i najtoplijim zagrljajima koje ću pamtiti do kraja života.