Pišem svoje volontersko iskustvo dva mjeseca nakon povratka iz sirotišta sv. Ante i iako je teško pronaći prave riječi, još je teže obuzdati sve emocije i pretočiti ih u ovaj tekst. Neću duljiti jer se riječima ne može dočarati ovo iskustvo, samo Vam mogu reći da mi je ovo bila najbolja odluka koju sam donijela u životu.

Mojih mjesec dana u dječjem sirotištu u Tanzaniji bilo je jedno od najposebnijih iskustava. Odluka o volontiranju i putovanju u Afriku bila je donesena ekspresno. U jednom danu, na jednoj kavi, u posebnom društvu. Kada ti je suputnica na ovakvom putovanju najbolja prijateljica, to dosta olakšava stvari. I uljepšava.  Volontiram u Zagrebu unazad dvije godine, a želja za volontiranjem u ne tako dalekoj Africi se javila u školskim danima i znala sam da ću čim uhvatim vremena odvažno se odazvati na taj put. Jer je najveći dar koji nekome možeš pokloniti svoje vrijeme. I htjela sam ga svim srcem dati njima. Prvih nekoliko dana u sirotištu bili su emotivni i srceparajući. Koliko god sam mislila da sam spremna i dovoljno jaka, toliko sam se prevarila. Divila sam im se, divim im se i divit ću im se. Njihovom načinu života, njihovoj snazi, njihovom velikom srcu i njihovom još većem osmijehu.

Moja svakodnevna rutina uključivala je dijeljenje školarina, potrepština, administraciju, brigu o higijeni, vrtu, učenje i zadaće te ples i igru s djecom. Često smo organizirali razne igre, umjetničke radionice i sportske događaje kako bi djeca mogla razvijati svoje talente. A vjerujte mi, svaki od njih ih ima pregršt. I svaki trud oko njih i njihovih talenata se itekako isplati.

Osim volontiranja, imala sam priliku upoznati bogatu kulturu i tradiciju tog područja. Sudjelovala sam u lokalnim obredima i slavljima te sam se povezala s ljudima na dubljoj razini. A kako i ne bi kada su svi izuzetno pristupačni, srdačni i veseli. Naučila sam mnogo o afričkoj kulturi, običajima i načinu života.

Volontiranje u Africi bilo je izazovno, dinamično i izuzetno nagradno iskustvo. Osjećam se blagoslovljeno što sam imala priliku sudjelovati u životu tih posebnih mladih ljudi. Svaki osmijeh, svaka utješna riječ i svaki trenutak proveden s njima bio je nagrada za moj trud. Ja sam se trudila da im popravim i uljepšam makar jedan dan, jedan trenutak ili da izmamim barem jedan osmijeh. A oni su potpuno nesvjesno uljepšali moj život.

Svaki dan je bio drugačiji i poseban. Svaki dan sam se susretala sa mnoštvom posebnosti koje Afrika i afričko nebo skrivaju. Svaki izlazak i zalazak sunca bio je neopisiv. Toliko jedinstven koliko i pogled svakoga od njih.

Volonterka Valerija