U jeku priprema za vjenčanje, ovaj mladi par odlučio je medeni mjesec provesti na drugačiji način. Uz sve obaveze i najveći logistički pothvat koji je organizacija avanturističkog planinskog vjenčanja predstavljala, uspjeli su izvršiti sve volonterske obaveze i pripreme za Afriku. Za njih nije bio problem prikupiti sve volonterske sate, proći psihološko testiranje i organizirati svatko svoju volontersku akciju te su se pokazali kao odlični volonteri velikog srca.

I unatoč tome da su se brojne prepreke i čak neke nove prilike (novi posao) pojavile i "prijetile" odgodi njihovog volonterskog putovanja ostali su vjerni svom životnom snu i otišli u Afriku. Ako mogu oni, možete svi vi! 

Pročitajte Petrine dojmove po povratku:

San o Africi javio se krajem srednje škole, a onda se dogodio život. Najprije su me kočile fakultetske obaveze, a nakon fakulteta posao. Začarani krug za čiji prekid ja nisam imala dovoljno hrabrosti. Na početku veze, upoznala sam Branu sa svojom željom i dobila obećanje da će ona kad tad biti ispunjena. Četiri godine kasnije, krećemo na naš medeni mjesec, pomalo drugačiji, ali za nas poseban.

U Songeu smo stigli u večernjim satima, nakon duga i naporna 2 dana putovanja. Iako smo znali da moramo očekivati neočekivano, nismo ni sanjali da nas čeka jedan potpuno novi svijet. Svijet za koji bi rekli da je stoljećima iza onoga što i kako mi živimo. Kada smo prošli kroz vrata sirotišta smijeh, sreća, zagrljaji i toplina koju smo u tom trenutku dobili, bili su dovoljni da sav umor i kulturološki šok koji smo imali u trenutku nestane.

Postali smo dio tog svijeta sa svim njegovim vrlinama i manama. Svaki novi dan bio je nova škola. Došli smo s ciljem da pomognemo, da prenesemo znanje koje imamo, a otišli smo s najvećom lekcijom ikada. Možda mali, ali duhom najveći ljudi ikada. Nemaju puno, ali s onim što imaju spremni su napraviti čuda. Bez obzira na sve oni žive i slave život, ne brinu za prljavu majicu i balav nos, nije im teško nakon škole ručno prati odjeću, kuhati,  čistiti, nositi teške kante vode da zaliju ono malo vrta što imaju. Sve što rade rade s osmijehom. Ples i nogomet predstavljaju oblik života. Uz glazbu i s loptom se ustaje, jede, uči, spava. Iako mali, svjesni su da su dobili priliku za bolji život i obrazovanje, priliku za postati nešto više. Često smo čuli kako žele biti doktori, odvjetnici, predsjednici, ne zato što im se to jako sviđa, nego jer znaju da će na takav način pomoći ljudima oko sebe, a materijalno svojoj obitelji. Od njih smo naučili koliko je važno sanjati velike snove, ali sreću pronalaziti u svakodnevnim sitnicama.

I zato dragi naši hvala vam za svaki osmijeh, lijepu riječ, zagrljaj, poljubac, ples, svako pranje veša, zalijevanje vrta, zadaće koje smo napisali, dan koji smo proživili i vrijeme koje smo zajedno proveli.

Asante sana Selaki, Joeli, Sethi, Florijani, Baraka, Alana, Neema, Emma, Editha, Angel, Louise, Sofia, Meshaki, Evansi, Joyce, Kareen, Noela, Jenifa, Sabrina, Karim, Elisa, Glory 1, Glory 2, Jackleen, Veronica, Jacksoni, Ronista, Jure, Bite, Gladi, Rehema, Yassini, Siphael, Peter, Fredi, Leah.

Za mene ovo je bio najteži rastanak ikada, ali najljepše iskustvo zauvijek.